Pjevanje pentatonskih pasaža korak po korak
· 5 min čitanja
Što pasažu čini „pentatonskom“
Pasaža je brz niz tonova koji povezuje dvije točke u melodiji, obično završavajući na držanom tonu. Većina pop pasaža, od brzog uspona prije refrena do dugog slijeta na kraju fraze, građena je od pentatonske ljestvice. Ta ljestvica iz obične durske ili molske ljestvice uklanja dva tona, ona koja su samo pola stupnja od susjeda. Kad njih nema, svaki preostali korak je cijeli ton ili mala terca. Nema polustupnja u kojem bi se glas mogao zaplesti, što je upravo razlog zašto pentatonske pasaže zvuče glatko i pri velikoj brzini i zašto se pojavljuju posvuda u pop, R&B i folk melodijama.
Dvije pentatonske ljestvice koje trebaš
Durska pentatonika je osnovni ton, velika sekunda, velika terca, čista kvinta, velika seksta, oktava: pet tonova, razmaknutih po dva polutona osim dviju malih terci. Zvuči otvoreno i svijetlo i oblik je iza većine uzlaznih i silaznih pop pasaža. Molska pentatonika je osnovni ton, mala terca, čista kvarta, čista kvinta, mala septima, oktava. Ista logika od pet tonova, druga boja: tamnija, bliža blues i R&B frazama. Ne moraš pamtiti brojeve polutonova da bi ih dobro pjevao, ali poznavanje oblika pomaže ti čuti gdje si u pasaži umjesto da pogađaš.
Nauči oblik prije brzine
Prije nego što pokušaš pasažu u izvođačkoj brzini, otpjevaj samu ljestvicu polako, ton po ton, gore i natrag. Vježba Durska pentatonika u aplikaciji radi upravo to: jedanaest tonova na svijetlom „ne“, svako ponavljanje za poluton više dok ne dođeš do vrha svog ugodnog raspona, zatim natrag dolje. Ne žuri s ovim korakom. Pasaža je uvijek samo ljestvica koju već znaš, odsvirana brzo. Ako je spora verzija nesigurna, brza će biti samo nesigurna verzija s manje vremena da se to primijeti.
Silazna pasaža: ona koju ćeš najviše koristiti
Najčešći oblik u popu je pasaža prema dolje od oktave: oktava, seksta, kvinta, terca, sekunda, osnovni ton. U aplikaciji je to Pentatonska pasaža prema dolje 8-6-5-3-2-1, šest tonova na „je“, pet brzih i jedan držan na dnu. Svaki od prvih pet tretiraj kao vlastiti mali impuls, a ne kao klizanje. Česta je navika razmazati tonove u glissando jer se to čini sigurnijim nego opredijeliti se za šest odvojenih visina. Odupri se tom instinktu. Klavirski roll prikazat će pet kratkih blokova od kojih svaki zasebno mora postati zelen, a klizanje se čita kao nizak, nestabilan ton kroz sve njih umjesto šest čistih pogodaka.
Uzlazna pasaža: ciljaj na gornji ton
Kad ideš gore, istih pet tonova vodi negdje: do držane oktave na vrhu. U Pentatonskoj pasaži prema gore pet brzih tonova su prilazni koraci, a oktava je odredište, držana tijekom jedne i pol dobe. Tipična pogreška ovdje drukčija je nego kod silazne pasaže: pjevači požure uspon i stignu ispod visine, pa držani ton počinje prenisko i mora se sam ispraviti, što aplikacija ocjenjuje kao nestabilno, a ne kao previsoko ili prenisko. Prvih pet tonova otpjevaj lagano, drži čeljust mirnom i neka posljednji ton bude jedini trenutak u kojem doista ulažeš glasnoću i duljinu.
Dodaj bluesovsku boju
Tri od pet pentatonskih tonova mijenjaju se da dobiješ molsku verziju: sekunda postaje mala terca, terca postaje čista kvarta, a seksta postaje mala septima. Samo osnovni ton i kvinta ostaju gdje su bili. Taj tamniji skup od pet tonova je molska pentatonika, zvuk iza blues pasaže. Kreće se na isti način, oktava dolje do osnovnog tona, ali je boja toplija i teža. Vježba koristi „no“, zaobljeniji samoglasnik koji odgovara raspoloženju. Malu tercu pjevači najčešće iz navike puste da otpluta previsoko prema svojoj durskoj rodbini, pa ju je vrijedno provjeriti zasebno: uspori pasažu, poslušaj taj interval sam za sebe i otpjevaj ga kao zasebnu visinu, a ne kao nijansu durske verzije.
Obrati i fraze građeni od istih pet tonova
Kad ravne pasaže postanu postojane, istih pet tonova vraća se kao ukrasi i cijele fraze. Obrat 5-6-5-3-1 je mala figura koja zatvara nebrojene pop linije: brz dodir sekste prema gore i natrag, zatim dolje na tercu i kući. Ritmična pentatonska fraza stavlja prva tri tona ljestvice u govorni, sinkopirani ritam umjesto ravnog vremena, što je bliže tome kako pasaže doista sjede unutar pjevanog teksta. A ako želiš čuti cijelu ljestvicu upotrijebljenu kao pravu melodiju, a ne vježbu, Amazing Grace je pentatonska od prvog do zadnjeg tona, s kratkim melizmama od dva tona koje su zapravo sitne pasaže ugrađene u napjev.
Gdje pasaže pođu po zlu (i kako to popraviti)
Tri problema pokrivaju većinu poteškoća s pasažama. Prvo, klizanje umjesto koračanja: rješenje je uvijek usporiti dok svaki ton ne postane zaseban događaj, a zatim postupno ubrzavati. Drugo, ponestajanje zraka usred pasaže, što obično znači da si počeo preglasno; prvi ton otpjevaj tiše nego što ti se čini prirodno da ti ostane daha za držani ton na kraju. Treće, gubitak ciljne visine na brzom odlomku, što je lakše dijagnosticirati nego popraviti samim sluhom. Detektor visine tona prikazuje tvoju visinu kao živu liniju, bez obrasca za praćenje i bez rezultata na kraju, pa možeš otpjevati pasažu u pola tempa i vidjeti točno gdje odluta prije nego što je pokušaš punom brzinom. Ako dosljedno pogađaš ispod visine, a ne lutaš nasumično, to je zaseban obrazac o kojem vrijedi pročitati; vidi zašto pjevaš prenisko za ono što to obično uzrokuje.
Pasaže su mala vještina s kratkom krivuljom učenja kad oblik postane poznat: spora ljestvica, silazna pasaža, uzlazna pasaža, molska varijanta, zatim ukrasi građeni od istih pet tonova. Ako želiš i preskoke u falset i duge fraze u koje pasaže često vode, vježbe za falset i vokalne pasaže nastavljaju odavde. Sve gornje pasaže nalaze se u besplatnoj verziji aplikacije Clearsing (s dnevnim ograničenjima), automatski transponirane tako da tonovi sjede unutar tvog raspona dok radiš na brzini i obliku.